“KRVAVI” PUN MJESEC I POTPUNA MJESEČEVA POMRČINA
Potpuna pomrčina Mjeseca, na relaciji Ovan – Vaga, 04. travnja 2015. donosi na površinu one potisnute ili sakrivene dijelove s kojima se, iz nekog razloga, odbijamo suočiti. A važni su za daljnje pomake napijed i za daljnju evoluciju. Čega se to tako čvrsto držite da vam ne dopušta pomaknuti se naprijed? Ostaviti nešto iza sebe. Što ionako više nije vaše. Niti je ikada bilo. Ali vas neka vlastita vjerovanja sprječavaju u tome da to zaista i – vidite…
Otpustite, pustite i popustite taj grč koji vam izaziva frustraciju, nezadovoljstvo, tugu, osjećaj da je nešto trebalo biti drugačije. Nitko nije savršen. Jer ni ne treba biti. Nije poanta u “savršenosti”. Već u prihvaćanju vlastitih “nesavršenosti”. One su jedine koje nas vode u smjeru onoga što možemo i trebalo postati. Iako to već na neki način i jesmo, samo trebamo otkriti te skrivene potencijale koji već postoje u nama. A koje uglavnom blokiraju raznorazne “mračne sjene” našeg bića, koje bismo najradije sakrili. I od samih sebe.
Pomrčina Sunca dva tjedna ranije aktivirala je nove početke, novi pogled na neke stare situacije. Počeo je proces rađanja nekog “novog ja”, koji neće više na isti način doživljavati i postupati u odnosu na neke životne okolnosti i odnose. Taj “novi ja” spreman je napraviti neke ustupke i početi pričati neku – drugačiju priču. A time početi stvarati i novu realnost u kojoj se svijest očituje. No, prije toga, nužno je “počistiti podrum”. Osvjetliti i svjesno osvjestiti sve one dijelove nas koji se uporno drže raznoraznih otpora, strahova, osjećaja gubitaka i poraza, frustracija, nemoći i razočarenja… Za to služe eklipse (pomrčine). Svojom simbolikom, kad Zemlja stane između Sunca (svijest) i Mjeseca (podsvjest) vrijeme je za novi krug ekspanzije svijesti u materijalnom. 🙂
Najvažniji odnos je onaj koji imamo sami sa sobom. To je temeljna polazna točka za sve drugo. Kažu da problem i nije problem već način na koji ga doživljavamo. I, u pravu su. Jedino što postoji jest osobni, jedinstveni doživljaj neke situacije, svijeta i realnosti. Sve ostalo je vizualna, 3D manifestacija onoga što u nekom trenutku – jesmo. Ili – nismo. Uzmite kozmički “joystick” u svoje ruke. Svjesno. I igrajte se. To i jest osnovna bit svega. Plus, dakako, radost i užitak igre :-).
