“NAPRAVITE MI HOROSKOP”

Kad dođete u trgovinu kupit’ kaput, želite ga vidjet’, probat’ pa onda platit’. Tko bi pristao samo naručit’ i platit’ kaput a da nema pojma od kojeg je materijala, koje veličine, boje i kroja. Jer, ruku na srce, svatko od nas, na spomen riječi “kaput” ima neku svoju – sliku u glavi.

Isto je i kod riječi “horoskop”. Svatko ima neku svoju sliku u glavi što je to “horoskop”, zapravo, što želi i očekuje da on bude. Većina ljudi u svojim sustavima vjerovanja imaju definiran “horoskop” kao “sudbinu”. Opisnu kartu linearnog tijeka života, ključne trenutke u kojima nisu imali izbora nego postupiti po nalogu iste te “sudbine”, bilo da je riječ o udaji ili nekoj vrlo osobnoj tragediji. Situacije koje su im se “dogodile”, bez ikakve mogućnosti da na njih utječu. I onda se, prije kontakta s nekim astrologom, bore s vlastitim strahom od toga što im nosi “budućnost” (najradije bih sve ovo stavila pod navodnike ali neka, za sad, ostane samo najfantastičnija riječ, budućnost, okovana njima) i znatiželje u vezi istog pitanja. Linearan um zamišlja “prošlost” kao točku prijeđenog “puta” a “budućnost” su svi oni “kilometri” ispred. Negdje duboko u sebi čovjek se boji da je put već poznat, i unaprijed “određen”. Tamo nekom “sudbinom”. Od koje nema makac.

I donekle su u pravu. Ako tako misle. Onako kako misle, tako će im, u konačnici, i biti. Bili toga svjesni, ili ne. Ali, horoskop nema nikakve veze s tim. Zaista. Kao što ne postoji ni genetski determinizam, tako nema ni onog “sudbinskog”. Nije fer od nekih astrologa što, svojim radom, nesvjesno podržavaju takav strah. I uvjetovanost “sudbinom” koja se “mora ispuniti”. Logika je prva protiv toga. Ako si, naime, samo malo dopustimo “čačkanje” po osobnom sustavu vjerovanja, vrlo brzo ćemo doći do popriličnog broja definicija koje su više nusproizvod kolektivne psihoze nego što imaju uporište u logici. Recimo…nije logično da postojimo pa onda više ne postojimo. Nije logično da smo žrtve unaprijed određenih linearnih događaja koji nas zaskaču u skladu s nekom “sudbinskom predodređenosti” u kojoj neki imaju više sreće a neki manje. Općenito, nema te logike koja može opravdati to da je vaš život u bilo čijim rukama, osim u vašim. Pa čak i ako je o “sudbini” riječ. Čak ni ona nema tu moć. 😉

Pa što je onda horoskop?

Probajmo ovako…Zamislite da niste tek biološki organizmić kojem je nusproizvod električne aktivnosti mozga – svijest koja, dok organizam živi – šljaka, a kad organizam više ne podržava mogućnost za život – gasi se. Zamislite da ste uvijekpostojeća svijest koja se odlučila “spustiti” (u nedostatku boljeg izraza) na jednu razinu postojanja i izražavanja iste te svijesti, u tijelu, zaboraviti tko je i što je, i kao posljedica tog zaborava, evo i iskustva svih ograničenja koja taj zaborav prate. Strah od nestajanja. Strah od “sudbine”. Strah od života samog.
Ipak, prije “odluke” o pristajanju na to, poprilično ograničavajuće, iskustvo, a sve u svrhu istraživanja svih aspekata Svega što postoji, u onom vječnom Sada koje je, zapravo jedino Sada koje postoji, napravili ste svojevrsni “plan”, s informacijama o tome tko ste, što želite iskusiti, što iz čega eventualno naučiti, kako bi “projekt” bio što uspješniji. U tom planu stoje podaci o vašim jakim i slabim stranama, nijansama vaše jedinstvene energije kao bića. Taj plan u svakom trenutku možete promijeniti. Voljom i odlukom. To su, ujedno, i točke u kojima skrećete u neku novu realnost koja je jednako tako vaša i u kojoj ste vi – vi i u kojoj promatrate sebe iz nekog – novog, drugog ugla. Kao, uostalom, i svake nove sekunde jednog te istog trenutka. Ako ste si dopustili zamisliti sebe kao biće koje nikada i ničim nije ograničeno, osim ako samo sebi nametne neka ograničenja kao vrijedan izvor iskustva, onda vam je jasno koja je, zapravo, svrha horoskopa. Najjednostavnije rečeno, blizu je tome da vas, koliko god je to moguće, približi onome što vi zaista jeste. Da vas bolje upozna sa samim sobom. I vašim vlastitim planom. Kako biste ga mogli, ukoliko to želite, još doraditi, poboljšati, razumjeti, staviti u širi kontekst i izvući najbolje i najviše iz iskustva zvanog – čovjek.

Pokušajte zamisliti da je svaka okolnost ili događaj u svojoj biti neutralan i da mu samo mi, u skladu s našim vjerovanjima, dajemo oznake “dobar, loš, zao…”. I automatski doživljavamo pozitivno. Ili negativno. Pokušajte zamisliti da ne postoji samo jedna realnost u kojoj mi, svojom sviješću, neko vrijeme “bljesnemo” i onda se ugasimo. Pokušajte zamisliti da za vas zapravo uopće ni ne postoji realnost koju ne doživljavate. Pokušajte zamisliti da percipirate samo onu realnost na koju ste sami sebe uskladili. Samo onaj TV program koji gledate. Pokušajte zamisliti da načinom na koji doživljavate svoju realnost na nju zapravo cijelo vrijeme utječete. Svjesno ili ne svjesno ju kreirate. Većina uglavnom nesvjesno. I sama, dakako, spadam u tu većinu.

I tako se, više manje, svi vrtimo u krugu zaborava. Uvjereni u priče kojima su nas učili. O tome tko smo i tko bismo trebali biti. Vješti interpretator natalne karte ili horoskopa nije tu da za vas bira jedan jedini linearni put i interpretira vam ga kao “sudbinu”. Već je tu da bi vam rekao tko uistinu jeste. I tko sve možete biti. U vašem vrlo osobnom “planu putovanja” zvakom život. Samo ako zamislite da ste dovoljno moćni, i dovoljno vrijedni da si dopustite da to budete.

A – jeste. Ne sumnjajte u to ni najmanje. 🙂