PISMO O ČEKANJU (ODGOVOR KLIJENTICI)

PISMO O ČEKANJU (ODGOVOR KLIJENTICI)

… naravno da smo mi ti koji uvijek i sve trebamo “odradit”, stvari se NE događaju same od sebe, ljudi su u zabludi jer uvijek nešto i na nešto/nekog – čekaju. Da dođe, da bude, da se promijeni, dogodi. I tako većina – cijeli život. Čekaju. Očekuju da se neke vanjske okolnosti nekim čudom preslože njima u korist. Pa će onda djelovati. Ili samo pružiti ruku i uzeti.

No, istina je da se život ne događa negdje izvana. Nije ovisan o nekim “random” situacijama ili “sudbinskim preokretima”. Život naša individualna svijest planira (podaci o tom planu su algoritamski zabilježeni u horoskopu), u grubim crtama, ne kao gotov film već više kao skicu, temeljni scenarij. I onda kako se približavaš više sebi, onoj pravoj, iznutra, ispod svih slojeva ego-očekivanja, tako si kreiraš “bolji film za gledanje”. Izvana. „Film“ koji je više u suglasju s onom koja jesi. Ograničiti nekog izjavama da će nešto biti tada i tada vodi u neki oblik emocionalnog vezivanja, bilo strahom (od toga što treba doći) ili – očekivanjem, dakle opet i samo – čekanje na to nešto, ili tog nekog.

A ništa nama zapravo ne “dolazi”, odnegdje, izvana, sve ali baš sve svjesno ili nesvjesno mi sebi kreiramo. Vanjski svijet samo je pozornica, odraz onoga što jesmo, nema zasebnu svijest i isključivo ovisi o načinu na koji mi na njega gledamo, dakle kako mi njime upravljamo, svjesno ili nesvjesno. Većina ljudi uglavnom nesvjesno, preko podsvjesnih uvjerenja o tome što je za njih u tom svijetu istina. Ako je nečija istina da svijet upravlja njime, onda to i jest njegova istina, onda to znači da je, kreiranjem takve iluzije, ta osoba zapravo, sama sebi dala uvjerenje na temelju kojega djeluje, očekuje, vjeruje.

U vezi očekivanja „onog pravog“ promaknulo ti je i da sam napisala da si već apsolvirala veze i odnose (u mnogim iskustvima, rekli bi new-ageri “prošlih života” a ja ću reći paralelnih jer se sve, sva ta iskustva, uvijek odvijaju sada, istovremeno, simultano, ali na drugoj frekvenciji). Upravo stoga se, po navici, i dalje držiš potrebe za realizacijom kroz partnerstvo pod svaku cijenu, i osjećaš se nepotpunom ako ga nemaš. Zato ti je to i važno. Tj. misliš da ti je važno. A zapravo ti je zadatak spoznati više sebe, kroz sebe, a ne kroz odnose s drugima. Posebno odnose romantične prirode. Dakle, taj netko će doći kad prestaneš – čekati da dođe, kada ti to više ne bude toliko krucijalno važno. Dokle god se držimo za nešto, da nam nedostaje i fali, tendencija da će nam to faliti i dalje vrlo je velika. Ne zato jer je nekakva “sudbina” takva, već zato jer tim isticanjem nedostajanja i nepotpunosti indirektno kažemo sebi da ne valjamo, da nismo dovoljno vrijedni, da se ne prihvaćamo (ako nemamo to i to…). Kužiš zamku?

A ništa nama zapravo ne “dolazi”, odnegdje, izvana, sve ali baš sve svjesno ili nesvjesno mi sebi kreiramo. Vanjski svijet samo je pozornica, odraz onoga što jesmo, nema zasebnu svijest i isključivo ovisi o načinu na koji mi na njega gledamo, dakle kako mi njime upravljamo, svjesno ili nesvjesno.


Više puta sam ti navela da se astrologija ne bavi linearnim određivanjem nekakve “budućnosti” jer to jednostavno ne postoji, ovo je kvantni svemir, polje svih vjerojatnosti, u kojemu su sve zamislive opcije moguće, i jednako relevantne, a mi smo ti koji izvlačimo za sebe nama važna iskustva koja želimo – doživjeti, iskusiti. No, svaki puta kada se približimo malo više onoj frekvenciji onoga tko uistinu jesmo, kao biće, apsolutno mijenjamo cijeli svoj osobni svemir i odluke što je za nas relevantno, a što nije. Ako želiš, dakle, i ova godina ti može biti za uživanje, ti o tome odlučuješ. Na svim razinama svog bića. Biti sretan jest stvar osobne odluke, a ne posljedica vanjskih okolnosti (još jedna kolektivna zabluda i iluzija). Problem je jedino u tome što nam se naš ego-ja uglavnom petlja u odluke kao glavni, a on ima najužu i najmanju perspektivu svega, jer je poprilično analogna i – linearna. Više-ja vidi više, i zna više. Zapravo, sve zna, samo ga treba znat pitat’. Ono ne obitava u vremenu i prostoru niti je ograničeno njime, zato i “vidi” višu prespektivu svega, svake situacije i svakog događaja. Ego-um ne. ;)

Tako da…što se manje lijepiš i na nešto “čekaš”, to imaš veće šanse da si nešto kreiraš i stvoriš, što manje to moraš imati to su veće šanse da – imaš, jer ti, zapravo, ni ne treba. :) I onda, tvoj plan (natalni horoskop) radi, bez zastoja, produljavanja, kašnjenja, “radi” do te mjere da shvaćaš da zaista možeš sve. No, projekcije ega o onome što ti treba da bi se kao osoba ostvarila (i voljela samu sebe više) obično nisu u skladu s tim što o tome zna tvoje više-ja. Otuda i stiže osjećaj frustracije, nezadovoljstva i drugih “minus” emocija. One se, naime, uvijek događaju kad ego-ja brije na nešto što nije dio Višeg-ja, na nešto što je pokupljeno, isprogramirano uvjerenje “izvana” (društvo, roditelji ili tko zna koji utjecaj) da ti treba. Prema tome, pusti svom više dijelu sebe da pročita ovo još nekoliko puta. Ne razmišljaj o tome s razine dnevnog-ja, on će uvijek imati nekakve prigovore :D, na sve što nema, što mu fali, što nije. I samo – budi. Nije to tako težak posao. Zapravo, trebao bi biti vrlo zabavan. ;-)

Ego-um jednostavno ne može u potpunosti upravljati realnošću. Jer ona ne postoji izvan svijesti. I to je temeljni razlog zašto mu to nikako ne uspjeva.


Biti nije isto što i – čekati. U čekanju postoji kontinuirana frustracija nedostajanja. Projiciranje sebe u neku hipotetsku budućnost koja će biti ljepša, bolja. Bježanje od ovog sada i ovdje sebe. Odbacivanje sadašnjeg trenutka ili barem kontinuirano bježanje od njega (prošlost/budućnost). No u tom SADA je ključ jer u mirnoj prisutnosti sve je uvijek onako kako treba biti. „Bivanje sobom“ prati prihvaćanje svega, kao sastavnog dijela onoga što jesmo. A onda i djelovanje u skladu s tim. Bez napora i bez ultimativnih očekivanja koji uvijek iznova generiraju neke oblike razočarenja. Ego-um jednostavno ne može u potpunosti upravljati realnošću. Jer ona ne postoji izvan svijesti. I to je temeljni razlog zašto mu to nikako ne uspjeva. Budući da vjeruje da je odvojen. I da obitava „u“ svijetu. S vremenom, ovo uvjerenje u potpunosti iscrpi, psihički, emocionalno i, u konačnici, i fizički. A ne mora. Dovoljno je dopustiti sebi razmotriti drugačiji koncept, drugačije uvjerenje. I cijeli će se svijet promijeniti u skladu s njim. ;-)

Za kraj, (….), želim ti puno mudrosti u svim tvojim budućim izborima :-)

Goga

komentara

Powered by Facebook Comments