POMRČINA SUNCA: RASKRINKAVANJE ILUZIJE

POMRČINA SUNCA: RASKRINKAVANJE ILUZIJE

Kad se pomrčina dogodi u Ribama i spoji Sunce, Mjesec, Južni mjesečev čvor Neptun i Merkur i kad sve to prati i napeti aspekt kvadrata između sljubljenih Marsa i Urana u Ovnu i Plutona u Jarcu, pa se umiješa i „ovnovska“ Venera koja će za koji dan krenuti u „rikverc“ no, prije toga, i ona će ući u orbis aspekta kvadrata s Plutonom u Jarcu, e onda zaista imamo situaciju u kojoj težinu kardinalnog principa (Ovan/Jarac) može razriješiti samo drugačiji pogled na situacije koje naša svijest (ova zemaljska, linearna i dualna) doživljava vrlo isključivima, gotovo radikalnima. Kako osobna, tako i kolektivna svijest. Ta potreba za novim pristupom više nego ikad je naglašena današnjom pomrčinom Sunca koja će se dogoditi (po našem vremenu) u 16 sati i 58 minuta, egzaktno na 8 stupnjeva i 12 minuta Riba.

Simbolika Riba, i njihovog vladara Neptuna koji je i sam uključen u ovu pomrčinu, a u odnosu na sposobnost svake svijesti da se proširi izvan granica onog vidljivog i poznatog može ići u smjeru potpunih zabluda i iluzija koje će samo pojačati i radikalizirati osobne i kolektivne podjele kao posljedice osjećaja odvojenosti, ili, s druge strane, može ći u pravcu širenja i spoznajnog buđenja u kontekstu sve jasnije spoznaje kako „vanjski svijet“ i jest svojevrsna zabluda, sam po sebi, „igraonica“, projekcija i da u svojoj osnovi zapravo i zaista – nije stvaran. To je ta „radikalna“ misao, koncept koji je već desetljećima poznat kvantnoj mehanici, Vedama i ostalim (pra)starim duhovnim tradicijama. Sve ostale zablude koje u osnovi uzimaju pojavni svijet kao polaznu točku „iz“ koje se odlazi na nekakva mjesta, poput „raja“ ili „pakla“, kolektivno uvjerenje o odvojenosti od vlastitog Kreatora, o pravilima nametnutima izvana, od strane autoriteta i institucija o kojima ovisi pojedinačna duhovna evolucija, lagano ali sigurno se raspada. U nekim sredinama (državama, nacijama, narodima) kolektivno se stječe dojam kako energija Plutona pritišće do kraja stavljajući iznova na „pijedestal“ zastarjele koncepte odvojenosti (vjerski fundamentalizam, nacionalizam i šovinizam, pritisak na slobodnu volju nekih skupina; žena, homoseksualaca) gotovo silom namećući ista „pravila“ za sve, pravila koja duboko nemaju veze sa slobodom izbora, onom slobodom koja nadilazi projekciju postojanja u ovoj simulaciji. Samo zato jer je Neptun prekrio svojim velom samu spoznaju o “realnosti” kao najvećoj iluziji od svih.

Kvadrat Kirona u Ribama i Saturna u Strijelcu pojačava osjećaje ranjavanja, ali samo kako bi se iscjeljenje ubrzalo. Promjenjivi kvalitet (Ribe/Strijelac) traži novi pogled na istog „Vraga“, potpunu rekonstrukciju uvjerenja na kojima počiva doživljaj stvarnosti. Samo tako, na osobnoj i koletivnoj razini, može doći i do rekonstrukcije stvarnosti kao takve. Ničim „izvana“, nikakvim vanjskim revolucijama, ratovima, pobunama. Već samo, i isključivo unutrašnjim preustrojavanjem. Osobnim izlaskom iz iluzije, svjesnim „raskrinkavanjem“ simulacije. Promjenom ugla gledanja, integriranjem novih misaonih koncepata s razine promatrača a ne nesvjesnog sudionika koji se, osobno i kolektivno, „hvata“ na kojekakve mamce iz pojavnog svijeta, osjećajući se, s vremenom, kako tom istom svijetu sve manje istinski pripada. Taj rakurs, u kojem pojedinac sebe stavlja „u“ svijet vodi u konačnici u fizičku bolest i fizičko poništavanje. Potpuno „poništavanje“ je, dakako, nemoguće.

Ugao gledanja u kojem, pak, pojedinac taj isti „vanjski svijet“ vidi kao vlastitu (svjesnu ili nesvjesnu) projekciju (možemo reći i – kreaciju) vodi u konačno – buđenje iz sna. Svjesno (lucidno) sanjanje svakom „sanjaču“ daje priliku da istim tim snom „upravlja“ s razine osvještenog bića, onog koji se proširio onkraj samoga sna, do točke spoznaje onoga tko uistinu jeste. A u toj točki on zna da je svaki svijet njegov dom, jer ga, u konačnici, on sam i kreira.

I zato…nastavite li „spavati“ količina „noćnih mora“ mogla bi progresivno rasti. Odlučite li iskoristiti priliku za – nov i drugačiji pogled na ono što zovemo realnost/vanjski svijet, u nadolazeće „vrijeme“ (još jedna iluzija ;-) ) otvarat će vam se potpuno nove razine iskustva. Koje bi, uistinu, moglo graničiti s čudima. To će vam samo potvrditi kako ste središnja točka kreiranja vašeg vlastitog svijeta – vi sami, bez obzira što su vas uvjerili drugačije. Prije ili kasnije, svi ćemo nadoći na to. Tako smo, valjda, i zamislili ovu iluziju. Njena uvjerljivost i počiva na temeljnoj postavki odvojenosti. A otuda kreću i svi ostali osobni i kolektivni „bug-ovi“ i distorzije. Sve je „u“ nama, i mi smo „u“ svemu. Zvuči vam poznato? ;-)

komentara

Powered by Facebook Comments