POMRČINA SUNCA U STRIJELCU: PREOKRETI I OTKRIVANJE SKRIVENOG

Pomrčine definitivno stavljaju u fokus sve ono što je u pozadini nečega, i nije baš na prvu ni vidljivo, jer Sunce je zasjenjeno, zaklonjeno pa tako i sve ono što sjaji, što je važno, autoritarno, sve ono i svakog onog koga se sluša čeka svojevrsno pročišćenje. Iznutra.

Kraj godine dočekat ćemo s nevjerojatnim planetarnim aspektima koji najavljuju ulazak u jedan potpuno novi ciklus osobnih i kolektivnih iskustava onoga što zovemo realnost. Za početak, 14. prosinca, na 23. Stupnju Strijelca u blizini južnog mjesečevog čvora dogodit će se konjukcija Sunca i Mjeseca tj. pomrčina Sunca. Uvijek kada je riječ o pomrčinama one otvaraju vrata za preokrete nekih postojećih stanja i situacija a u ovom slučaju ovu pomrčinu prati i aspekt kvadrata s Neptunom iz Riba i konjukcija s Merkurom. Napet odnos s Neptunom na posve zemaljskim razinama znak je mogućeg otkrivanja raznih skrivenih informacija, obmana i svih onih programa koji su favorizirali jedan iskrivljen pogled na vanjsku realnost, neovisno o tome u kojoj važnoj kolektivnoj temi je riječ. Ili će nekakav „autoritet“ (Sunce) biti uhvaćen u laži ili će se ozbiljno početi dovoditi u pitanje vjerovanje u neke istine. Jer će u njima biti sve više i više „rupa“.

Pomrčine definitivno stavljaju u fokus sve ono što je u pozadini nečega, i nije baš na prvu ni vidljivo, jer Sunce je zasjenjeno, zaklonjeno pa tako i sve ono što sjaji, što je važno, autoritarno, sve ono i svakog onog koga se sluša čeka svojevrsno pročišćenje. Iznutra. Jer temeljni fokus pomrčina tiče se našeg (ali i kolektivnog) nesvjesnog, skrivenog, svega onoga što nas u temelju povezuje s kreacijom, ponajprije naše duše. Zato svaka pomrčina u sebi nosi potencijal preokreta, naizgled neočekivanog ali svakako nužnog kako bi se evolucijska putanja nastavila prema gore. Zato će biti važno izvući na površinu sve nagomilane a potisnute emocije, sve ono što guramo u dubinu sebe bojeći se nekakvih vanjskih autoriteta, računajući na njihovu zaštitu. No, kada pomrčina poput ove uđe u kontakt s Neptunom onda maske svakako padaju. Tome daje i podršku jak trigon ove pomrčine s Marsom u Ovnu koji ne može pristati na sužanjstvo a ponajmanje ono utemeljeno na manipulaciji ljudskim osjećajima i empatijom.

Koliko god to na prvu možda ne izgledalo tako mi uistinu jesmo u vrlo važnom razdoblju transformacije kolektivne svijeti. I svi dosadašnji događaji idu tome u prilog. Ljudi se jesu podijelili na one koji se bude i one koji još uvijek spavaju. Čvrsto zakačeni na vanjske aitoritete i narative koje im ponavljaju sve ovo vrijeme. O ovome ne govorim s pozicije bilo kakve duhovne diskriminacije jer svatko ima pravo izabrati svoj put i iskustvo postojanja kao čovjek. Svatko ima pravo djelovati s razine onoga što misli da je za njega istina i da je za njega najbolji put. Netko će vjerovati u neke vanjske istine koje nameću razni autoriteti od struke pa do politike smatrajući ih istinitima i dobronamjernima. Netko će, pak, vjerovati samo svom unutrašnjem osjećaju. Istini koju mu „govori“ njegovo vlastito srce, i duša. Njegovo vječno i uvijekpostojeće „ja“. Na početku godine smo govorili o tome koliko cijela ova pandemijska situacija nema samo jedan jedini ugao gledanja, jednu jedinu istinu. I iako se sada čini kako nas je ne samo zatvorila i distancirala već i da nas je podijelila, ipak, u temelju svega jest potencijal budućeg ujedinjenja. Ova će pomrčina aktivirati prve važne točke u tom smjeru. I implementirati ih u našu kolektivnu i osobnu realnost svakoga od nas. Netko će na preokrete koji slijede reagirati s odobravanjem i sa spoznajom da ih osjećaj nije prevario. Netko drugi s osjećajem čuđenja i šoka a netko, pak, i dalje s osjećajem otpora.

Ona prava iskonska sigurnost uvijek je bila vezana uz osjećaj pripadnosti sebi na onim najdubljim razinama na kojima smo povezani sa svima i s cijelom kreacijom. A tu nema straha, nema ograničenja, nema kolektivnih uvjerenja utemeljenih na tom istom strahu. Jedino što ćemo tada osjetiti jest sloboda. Sloboda da budemo tko jesmo bez obzira na vanjske okolnosti.

17. prosinca 2020. Saturn po drugi puta ove godine ulazi u znak Vodenjaka. Ovaj puta bez vraćanja unatrag. Zadnji puta je bio na tom mjestu 21. ožujka. Kada je počelo sve ovo globalno pandemijsko iskustvo koje nas vodi to točke kolektivne transformacije. Ona se, dakako, neće dogoditi preko noći. Buđenje nije ni lak ni jednostavan proces. Koliko god tko priželjkivao, nema povratka na staro. Jer to, naprosto, ni ne treba tako biti. Ulaskom Saturna u Vodenjaka mijenja se energija koja je mnoge držala u osjećaju straha, nemoći i odvajanja. Straha za zdravlje, posao, budućnost. Ipak, ako pokušamo pogledati stvari iz nekog šireg ugla vidjet ćemo kako svaka promjena u sebi nosi sjeme novih prilika i mogućnosti. Iako nam se u ovome trenutku štošta čini nepoznatim i rado bismo se čvrsto uhvatili za ono što imamo, ma kako to isto bilo ograničavajuće, ipak ulazimo u ciklus koji nosi obilje novoga i do sada neistraženoga. Naš nas dualni um doslovce tjera čak i na prihvaćanje ograničenja samo kako bismo se osjećali sigurnima. No, ona prava iskonska sigurnost uvijek je bila vezana uz osjećaj pripadnosti sebi na onim najdubljim razinama na kojima smo povezani sa svima i s cijelom kreacijom. A tu nema straha, nema ograničenja, nema kolektivnih uvjerenja utemeljenih na tom istom strahu. Jedino što ćemo tada osjetiti jest sloboda. Sloboda da budemo tko jesmo bez obzira na vanjske okolnosti.

I zato će ova pomrčina aktivirati taj sveznajući dio nas koji smo odmaknuli od fokusa dnevne svijesti, vjerujući nižim Neptunovskim obmanama. Cilj nam je približiti se, sebi i drugima a ne udaljiti se od samih sebe i drugih. Vidite li tu igru koja je instalirana samo kako bismo ju osvijestili? Ako ju vidite, radujte se unaprijed onome što dolazi. Jer mi smo oni koji sudjelujemo u stvaranju energije zajedništva ere Vodenjaka u koju već neko vrijeme kolektivno ulazimo. Ovo su samo najvažnije točke u kojima će kolektivna svijest čovječanstva „zaokrenuti kotač“ u drugome smjeru. U smjeru u kojemu će naš unutrašnji autoritet biti jedino na što ćemo se ubuduće oslanjati. A naše srce procesor koji će nam slati sve one informacije koje su nam potrebne da bismo bili tko uistinu jesmo. A to je, vjerujte, jedino važno, ako ne i najvažnije u životu. 🙂