ŠAPTAČICA ZVIJEZDAMA

“Pretpostavka je majka svakog zajeba” mudro zbori stara i na tisuću primjera potvrđena izreka. Na sličnu temu je i ona da su “Očekivanja preteča svakog razočarenja”. Zato ne treba ni pretpostavljati a ni previše očekivati. Od nekoga ili nečega. Jer, ruku na srce, većina očekivanja temelji se na – krivim pretpostavkama 😉

U tom smislu, astrolog uvijek ima problem kad se sretne s klijentom čija su očekivanja uglavnom utemeljena na pretpostavki da je “sudbina” nešto unaprijed određeno i da čovjek nema ama baš nikakav (ili vrlo mali) utjecaj na većinu događanja. U njegovu vlastitom životu. Čudno. Živjeti život kao kakav trećerazredni glumac sporedne uloge ili, još gore, statiste vrlo je čudno razmišljanje, moram priznati. No, budući da smo, htjeli ne htjeli, od djetinjstva i rane mladosti izloženi utjecajima okoline (roditelja, baka, djedova, općenito kulture koje smo sastavni dio) i u velikoj mjeri uvjetovani njome, a ta kultura u stanovitom smislu njeguje vjerovanje o determinizmu i “višoj sili” za što čak i nalazi uporište u tzv. genetskom determinizmu (vjerovanju da smo uvjetovani genima do stupnja predvidivog razbolijevanja od točno određenih, nasljednih, bolesti) teško je NE VJEROVATI da “sudbina” kao unaprijed određeni pravac kretanja, bez mogućnosti promjene i zaokreta, jednostavno – ne postoji. Klijent, jednostavno, očekuje gotovo rješenje istovremeno se bojeći brojeva koje je, kako drži, slučajno izvukao na zvjezdanom lotu ;-). Kao da slobodna volja ne postoji. Kao da je pojam slobode izbora nešto tako čudno i nejasno da to, jednostavno, ne može imati nikakve veze s njima. Kao da NE ŽELE imati slobodnu volju. Teško je to, da. Biti odgovoran za svoj život. Donijeti odluku koja će nehotice, ili iz neznanja, okrenuti krmu u pravcu ledenog brijega. “Zašto bih, kad mi je ionako “sudbina” da budem nesretan?!” Jedino gore od vjerovanja u “sudbinu” jest vjerovanje u sreću ili nesreću kao stvar pukog slučaja.

To, svojevrsno, odricanje od svake odgovornosti za vlastitu sreću ili nesreću, uspjeh ili neuspjeh, jedna je od najvećih misterija postojanja bića kojega zovemo čovjek. Neke od vas će, stoga, možda i razočarati tvrdnja da svrha astrologije nije “proricanje”, “čitanje budućnosti, sudbine”. Iako se, dakako, čini primamljivim. Ali, ruku na srce, nije ni malo – zanimljivo. Puno je zanimljiviji koncept koji uključuje evoluciju ili, ukratko (nekima će zvučati i pomalo heretički): kako evoluirati toliko da dostignemo pun potencijal svega onoga što nam nudi naša natalna karta? Kako podići razinu osviještenosti toliko da ni “loši aspekti” više uopće ne budu toliko loši već upravo obrnuto?

E to je već pravi izazov za svakog astrologa koji se želi odmaknuti miljama daleko od “šatorskog proricanja” i “specijalnih efekata” koje astrologija kao sustav može, kao informaciju provjerljivu u realnom životu, izvući iz mnoštva kombinatorike planeta, kuća i zodijačkih znakova.

U konačnici, bili mi toga svjesni ili ne, u Svemiru vlada red. Možda nam postavke tog reda nisu uvijek i do kraja jasne ali ako krenemo od osnovne premise da je u pozadini sve kreacije Misao (Svijest) tada, zapravo, nema toga što ista ta svijest ne može osvijestiti i voljno kreirati. Čak i u ovoj gustoj, materijalnoj, dimenziji. Za što je, nerijetko, potrebno i – vrijeme (Saturn). Vjerovati u to da smo lutke na koncu čije krajeve drži nekakva “sudbina” nije mudro za bića koja su, kao izraz najveće ljubavi svog Kreatora, na dar dobila slobodnu volju. Koju samo treba osvijestiti (što je isto što i – osvijetliti).

Upoznati sebe, kao jedinstveno biće, dobiti informacije o najboljim i evolucijski podržavajućim pravcima kretanja je najviše što možete dati sebi. Jednako kao i pravo da birate. I djelujete u skladu s vlastitim izborom. Uvijek i svuda. Samo tako ćemo od nezrelog zvjezdanog djeteta postati u potpunost svjesno biće. Prototip Novog Čovjeka, kojemu je cijeli Svemir dom, a Zemlja mjesto na kojem trenutačno “stanuje”. 🙂