MARS U RIBAMA: IZVAN GRANICA “REALNOGA”
Što se događa kad energiju Marsa “potopite” u dubine kojima vlada Neptun?
Za početak, nestanu sve granice.
To će nekoga, užasnuti, poput, recimo restriktivnog Saturna koji ih već ionako, ulaskom u Strijelca, prije nepuna 3 tjedna, na ovaj ili onaj način gubi. A onaj tko gubi, taj se najviše otima. Taj najviše “stišće”. Ovih dana Mars i Saturn nisu nešto u prijateljskim odnosima. Štoviše, aspekt kvadrata ukazuje na energiju napetosti koja, nerijetko, može eskalirati i u otvorene sukobe. Sve što je radikalno, sada je – najradikalnije, a iluzija je u tome što je u temeljima te radikalnosti vjerski, duhovni, nacionalni ili neki drugi plemenit cilj. Koji je, s vremenom, do te mjere izobličen da je došao do točke da ni jedna žrtva za njega nije dovoljno velika, ni jedan život veći i važniji od njega. Sve što odmiče od zamisli onog “idealnog” (čitaj: iluzornog) automatski je “na nišanu”. Prema načelu: sve što je drugačije ugrožava nas. I zato treba djelovati. Silom prilagoditi svijet slici vlastite (ili kolektivne) jedine “istine”. Mars će, naravno, djelovati. Čak i iz pozicije “žrtve”, preko noći može postati “agresor”. Iluzija može biti gadan okidač zlih namjera.
I tako je to kod onih kojima je njihov “svijet” samo ono što percipiraju sa svojih 5 osjetila, ionako podložnih subjektivnoj procjeni i filterima osobnih vjerovanja do te mjere da ih, u konačnici, ni ne možemo smatrati “realnima”. No, Mars u Ribama, s druge strane, i te kako zna “demontirati” neke iluzije. Na poprilično žestok način. Kirurški precizno. Tko pozorno sluša – čut će, tko zna gdje pogledati – vidjet će. Ako mu njegovi vlastiti vrijednosni sustavi i osobna vjerovanja ne zamagle “vid”. I “sluh”. 😉 Zato ovaj “riblji” Mars može “sasjeći” maglu. I donijeti neke nove spoznaje. Odjednom i gotovo bez najave. To je onaj osjećaj kad znate da ste se promijenili. I da – nema natrag. No, čak i da ima, vi to jednostavno više ne želite. 🙂
A što je, dakle, s onima koji su uspjeli umaknuti obrascima kolektivnih dogmi i vjerovanja, s onima koje ne može zarobiti niti jedan sustav “izvana”, s onima koji (već) znaju da nisu ono što bi (po drugima) trebali biti, da nisu čak ni jedna od svih onih uloga koje “glume”, štoviše, da nisu ni svoj vlastiti um, ni vlastiti ego niti ona slika o samome sebi koja se zrcali kroz odnose s drugima? Oni bi mogli (ukoliko aktiviraju strast kao najjaču emociju u idućih nešto više od mjesec dana) napraviti – čuda. Mogli bi iscjeliti neke vlastite rane iz prošlosti i regenerirati se dovoljno za energiju novog početka koju Mars, ulaskom u Ovna, donosi već od kraja veljače. Mogli bismo intuitivno ući u “prostor” duše, koji, zaista nema kraja. A ni početka. U “prostor” izvan granica realnoga a koji je, u svojoj biti, jedina prava realnost. Doživjeti ga, osjetiti, radovati se spoznaji, osjećaju, da jedine granice namećemo mi. Samima sebi. Spoznati “alkemiju” vanjskog svijeta kao tek puke iluzije manifestacije vlastitih unutrašnjih očekivanja. Na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Kod većine ipak i uglavnom na onoj – nesvjesnoj. Ili, bolje reći – neosvještenoj. A onda se možda malo i poigrati s tim konceptom. Bez očekivanja. Tek igre radi. 😉
Ukratko rečeno, imati hrabrosti dopustiti mašti da postane realnost. 🙂
